“Susret dviju osobnosti je poput kontakta dviju kemijskih tvari, ako postoji bilo kakva reakcija, obje će se promijeniti.”
Carl Gustav Jung

Što je...?

Psihologija kao znanost proučava čovjekovo ponašanje i psihičke procese, te ih nastoji opisati, objasniti, predvidjeti, kontrolirati.

Riječ „psihologija“ potječe iz grčkog jezika psiha, što znači duh, duša, život, um, dah a logos označava govor, riječ, promišljanje, rasuđivanje. Doslovno tako psihologija znači promišljanje ili rasuđivanje o duhu ili duši. Značenje pojma ostaje nepromijenjeno sve do šesnaestog – sedamnaestog stoljeća, kada mu je pridodano novo značenje u smislu “znanost o svijesti.

Danas je taj pojam poznat kao mentalni život svakog živog bića.

Povijesno gledano, psihologija je bila disciplina filozofije, iz koje se izdvaja 1879. godine osnivanjem prvog psihologijskog laboratorija kojeg je u Leipzigu osnovao Wilhelm Wundt.

Moderna psihologija prirodna je i društvena znanost. Bavi se moždanim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Psihologija nastoji sustavnim empirijskim istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja pojedinca, te o tome na koji način ljudi doživljavaju svijet u kojem žive. Među psihičke procese ubrajamo razmišljanja, osjećaje (emocije), i motivacije.

Svaka znanost određena je metodama kojima se u istraživanju koristi. Kao empirijska znanost psihologija istražuje samo ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaja dolazi sustavnim istraživanjima. Glavne metode psihologijskog istraživanja jesu samoopažanje, opažanje u prirodnim uvjetima, anketno ispitivanje, proučavanjem slučajeva i eksperiment.

Psiholog je ključni element područja psihologije, ima na izboru različita područja, od kojih se svako na svoj način bavi ljudima. On može izučavati zakonitosti u pozadini ponašanja i psihičkih procesa ili primjenjivati ih u praksi i na taj način direktno pomagati svima onima kojima je pomoć potrebna.

Predmet interesa psihologije uključuje živčani sustav, osjete i percepciju, učenje i pamćenje, inteligenciju, jezik i govor, mišljenje, rast i razvoj, ličnosti, stres i zdravlje, psihološke poremećaje, načine ublažavanja i uklanjanja psiholoških poremećaja, seksualno ponašanje, te ponašanje ljudi u socijalnim prilikama, tj. u različitim grupama i društvenim organizacijama.

kormilo. lifesupportonline

Kako psihologija vuče temelje iz filozofije tako su starogrčki filozofi (Platon, Aristotel i Hipokrat) prvi odbacili mistična vjerovanja, iako je filozofija spekulativna.

Platon je bitan jer je rekao kako se pri razumijevanju svijeta ne smijemo oslanjati na osjete i ono što opažamo već na razum.

Aristotel međutim sve je svoje spoznaje temeljio na opažanju realnosti, on je prvi pobrojao zakone asociranja i pamćenja, te osjetila. Smatrao je da se čovjek rađa kao tabula rasa i da je mozak samo organ koji hladi krv, te da je srce središte čovjeka.

Hipokrat je najvažniji filozof jer je prvi podijelio čovjeka (tj. ličnost) u četiri skupine po temperamentu, iako je pogrješno smatrao da temperament određuju tjelesni sokovi.

Psihologija obuhvaća mnoga područja, jer bilo da je riječ o teoriji ili praksi, njen je interes čovjek, a da bi se čovjeka kao izuzetno kompleksno biće shvatilo, mora ga se zahvatiti sa svih strana. Zato psiholog ima širok izbor područja kojima se želi baviti i načina na koji može pridonijeti boljem razumijevanju i objašnjenju složenih procesa i ponašanja.

Kome i čemu služi?

Ubrzo su se u psihologiji počeli razvijati različiti smjerovi i škole, od kojih su najznačajniji:

strukturalizam, funkcionalizam, asocijacionizam, biheviorizam, geštalt-psihologija i psihoanaliza. Oni su dali bitan doprinos razvoju i stvaranju suvremene psihologije, iako nisu imali identične poglede na njezin predmet i metode.

Razlikuju se na temelju

  • prihvaćanja postojanja »svijesti« ili »psihičnoga« kao realnoga svijeta, smatranju da predmet psihologije može biti samo ponašanje;
  • prihvaćanja introspekcije kao znanstvene metode ili ju potpuno odbacuju i priznaju samo metodu ekstrospekcije;
  • prema pristajanju psihofizičkoga paralelizma, dualizma ili monizma;
  • molekularnom (atomistički, redukcionistički) ili molarnom (holističkom) pristup;
  • prema pristajanju determinizma ili indeterminizma;
  • tumačenju psihičkih pojava s pomoću mehan. načela ili uvode i neka druga načela, itd.

Psihologija nije niti isključivo prirodna ni isključivo društvena znanost.

Temeljne grane i grane primjenjene psihologije

Temeljne grane proučavaju zakonitosti ponašanja i psihičkih procesa, a grane primjenjene psihologije te zakonitosti primjenjuju u praksi.

Temeljne grane: opća psihologija, razvojna, biološka, socijalna, eksperimentalna, komparativna (zoo) psihologija, diferencijalna i psihometrija.

Grane primjenjene psihologije: klinička i savjetodavna, psihologija rada i organizacijska, školska psihologija i psihologija obrazovanja, forenzička, vojna, penološka, psihologija marketinga, prodaje, sporta…

Pristupi psihologiji su bihevioralni, biološki, humanistički, kognitivni, međukulturalni i psihoanalitički

Zanimljivosti

lifesupportonline

Razlike između psihologa i psihijatra

Psihijatar završava medicinski fakultet i specijalizira se za psihijatriju. Medicinskim modelom na temelju simptoma donosi dijagnozu. On smije liječiti pacijente medicinskom terapijom (koja podrazumijeva u prvom redu pripisivanje lijekova – anksiolotika, antipsihotika i antidepresiva), ali i psihoterapijom.

Psiholog završava studij psihologije. On u svojem radu često koristi psihološke testove. Također, medicinskim modelom na temelju simptoma donosi dijagnozu ali pri liječenju ne smije primjenjivati medicinsku terapiju (u prvom redu pripisivanje lijekova), već samo psihoterapiju.

Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu.

Sigmund Freud neurolog je austrijskog podrijetla koji je inicirao i oblikovao jednu od najmoćnijih i tradicionalnijih struja psihologije: psihoanaliza.

S druge strane, Carl Gustav Jung bio je psihijatar, psiholog i esejist švicarskog podrijetla.

Jung je pridao veliku važnost parapsihologiji i autentičnosti takozvanih “skrivenih fenomena”, S druge strane, Freud se protivio proučavanju ovih pitanja i njihovoj povezanosti s psihoanalizom; a oni bi bili vrlo oštećeni njegovoj teoriji.

Autor: Mara Zeba

Izvor: Vlastito znanje i logika
(na temelju razgovora i prikupljanja pročitanih stručnih informacija, članaka, štiva i knjiga)

Neki od izvora:
Temelji Psihologije, Spencer A. Rathus;
Evolucijska psihologija – Nova znanost o umu David M. Buss;
Atkinson/Hilgard Uvod u psihologiju, Edward E. Smith, Susan Nolen-Hoeksema, Barbara L. Frederickson, Geoffrey R. Loftus;

Ciljevi Emocije i emocionalna svjesnost Ljubav i odnosi Metode Metode Custom type Navike i disciplina Obiteljski odnosi Opraštanje Postavljanje granica Psihologija Samoća i usamljenost Samopouzdanje i Vjera u sebe Sram i Krivnja Strah Strast i karijera Stres Teške odluke Upravljanje konfliktima Upravljanje vremenom Uspjeh Uvjerenja i misli

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *