„Samo misli pozitivno“ je rečenica koja mnoge, kao i mene ozbiljno frustrira. Potpuno razumijem sve kojima lifecoahevi i motivacijski govornici idu na živce jer se razbacuju takvim ili sličnim izjava koje naizgled u praksi ne funkcioniraju.
Svatko tko je barem jedanput poslušao takav savjet i krenuo prakticirati misliti pozitivno, izgovarati pozitivne afirmacije i slično, shvatio je da ne postiže željeni rezultat. Nije izostao rezultat zato što su takvi savjeti lažni ili neistiniti, već zbog toga što izjava „samo misli pozitivno“ znači sve samo ne „ Samo“.
Taj dojam kako je pozitiva nešto jednostavno i dolazi instant jest ono što i zbunjuje i iritira. Okrenut misli na pozitivno niti je jednostavno niti dolazi brzo. Riječi „Samo“ nedostaje priložna oznaka vremena, a ta glasi – Par godina. „Samo Par godina“ bi bilo više-manje točan opis vremena potrebnog da pozitivno razmišljanje postane zadano i normalno.
Naravno, kad ljudi čuju da nekoliko godina traje trening preusmjeravanja misli pomisle „Ovi su ludi. Ja da vježbam par godina?“ i zbog nerazumijevanja dužine procesa najčešće odustanu.
Pritom zanemaruju jednu drugu percepciju. Par godina u odnosu na prosječnu dužinu života doista je kratak vremenski period. Još kad pomisliš da će godine svakako proći i ako ne treniraš pozitivu već njeguješ negativu, negativa postati sve veća i izraženija, a život sve teži i izazovniji.
Kad tako počneš gledati na stvari, stvari se mijenja i više ne možeš ignorirati činjenicu da je doista sve upravo u načinu na koji promatraš stvari.
Tada više ne možeš zanemarit zaključak kako je doista sve u pozitivnom razmišljanju.
Kao i to da ti odjednom i “lajfkočevi” postaju neki cool likovi
Autor: Tanja Božičević, Mindfulness trener
